Dodela Oskara nije samo crveni tepih i glamur: Evo kako se zapravo osvaja najprestižnija filmska nagrada, Iza brega se valjaju desetine miliona dolara
Danas je trka za Oskare pre svega posao u kom se okreće veliki broj nula. Svake godine Holivud pokreće pravi cirkus u kome stratezi s visokim honorarima rade punom parom kako bi filmovi i zvezde došli do zlatne statue. Svi uključeni u brojne kampanje ne kriju umor, ali ništa ne može da zaustavi ovaj ritual. A ono što sve zanima je kako je zapravo došlo do toga?
Trka za Oskare oduvek je bila više od glamura, crvenih tepiha i emocija na sceni. Iza kulisa reč je o biznisu vrednom desetine miliona dolara, a priču o tome doneo je prestižni Vanity Fair.
Svake godine započinje isti spektakl u kom se reditelji, glumci i studija bore za pažnju članova filmske akademije, dok u pozadini rade čitave vojske precizno plaćenih stratega, PR stručnjaka i marketinških genijalaca na jednoj misiji u kojoj je sve podređeno osvajanju zlatne statuete.
Sve počinje na filmskim festivalima, a Venecija, Toronto, Sao Paulo ili Stokholm samo su prve stanice promotivnog karavana. Prikazivanje filma u Veneciji, gde vožnja taksijem košta koliko večera u luksuznom restoranu, postalo je "must-have" trenutak za svaku produkciju koja želi da bude primećena. "To je najbrži način da film dobije pažnju članova Akademije", priznao je jedan producent.
Netflix je ove godine u trku za Oskara poslao tri velika naslova, među njima i "Frankenstein" Giljerma del Tora, dok su ostala studija uzvratila filmovima Jorgosa Lantimosa, Ketrin Bigelou i Luke Gvadanjina. Upravo zbog početka te velike trke Holivud se preselio na italijansku obalu, jer svaki crveni tepih, svaka večera i svaka pažljivo odigrana scena znače, na kraju krajeva, potencijalne glasove.
Međutim, iza glamura krije se iscrpljujuća mašinerija: "Osećate se kao trgovački putnik. Nekad bi samo došli na ceremoniju, popili martini i čekali rezultat. Danas je to biznis koji vas emocionalno melje", priznao je reditelj čiji je film već osvojio Oskara.
Za glumce poput Čeninga Tejtuma festivali su pravi "gladijatorski okršaj". "Ulaziš u Koloseum sa svojim filmom, a ishod može biti koban", opisao je Tejtum filmski festival u Kanu.
U celoj ovoj trci, stratezi u senci pomažu studijima da vode kompleksne kampanje – oblikuju medijske priče, vode zvezde kroz naporne rute i planiraju projekte korak po korak.
Kraljevstvo PR stratega i milionskih kampanja
Harvi Vajnstin nekad je bio pionir agresivnih oskarovskih kampanja, a danas svaki veliki studio ima sopstveni "ratni štab". Procenjuje se da za promociju jednog filma u sezoni nagrada ume da se potroši i do 60 miliona dolara, i to u industriji koja jedva diše nakon nekoliko slabijih godina.
Tom Kvin iz distributerske kuće Neon otvoreno je priznao da je za kampanju prošlogodišnjeg dobitnika "Anore" potrošio 18 miliona dolara, a to je tri puta više od samog budžeta filma. Troškovi uključuju sve: od oglašavanja u časopisima poput Variety-ja, raskošnih zabava do personalizovanih poklona za članove Akademije.
Striming platforme dodatno su podigle lestvicu trošeći na glamur i vidljivost kako bi dokazale da su ravnopravne starim holivudskim studijima. "Da Oskar za najbolji film može da se kupi, Netflix bi ga već osvojio", smatra jedan PR stručnjak, ironično podsećajući na to da platforma već šest godina uzastopno dobiva nominacije, ali glavna nagrada još nije u njihovim rukama.
Mehanizam nalik političkoj kampanji
Danas je i atmosfera u Akademiji drugačija i članovi dolaze iz cijelog svijeta pa utrka više nije samo američka, već globalna. S više od 11 hiljada članova Akademije rasutih po celom svetu, oskarovska kampanja danas izgleda poput izbora.
"Oskari su kao zlatna medalja na Olimpijskim igrama", kaže Toni Angeloti, stručnjak za kampanje, prisećajući se slavlja u Brazilu kada je film "I'm Still Here" osvojio nagradu.
Uprkos napetostima, sezona nagrada i dalje je ključna za karijere glumaca i reditelja. Dobici povećavaju pregovaračku moć i globalno priznanje, stoga filmovi i zvezde putuju od festivala do festivala, od projekcija do intervjua, izmoreni, ali posvećeni jednom cilju. Rukuju se, poziraju i okupljaju publiku, jer svaki glas može biti presudan. Procenjuje se da je za nominaciju za najbolji film dovoljno oko hiljadu glasova, dok kategorija za glumce traži tek dvestotinak.
"To je poput političke kampanje - morate da doprete do ljudi, ne možete samo da održite jedan veliki govor", objašnjava jedan od stratega. Ono što je očito je da je umor ogroman, a reditelji i glumci često priznaju da se na kraju sezone osećaju iscrpljeno. Međutim, s druge strane dobro znaju da bez pojavljivanja "na svakom događaju" šanse za osvajanje nagrada padaju na minimum.
Koliko košta prestiž?
Sama Akademija pokušava da smiri trku i stane na loptu, zbog čega više ne smeju da se organizuju luksuzne večere uz projekcije ni da se dele pokloni, a klevete na društvenim mrežama strogo su zabranjene. IPak, troškovi rastu, a nivo drame ne opada.
U Holivudu, trka za Oskare više nije samo stvar prestiža, to je industrija u kojoj se slava i zlato mere jednako kao i sve ostalo - u dolarima.
Video: Dobitnica medicinskog Oskara otkrila kako prepoznati postporođajnu depresiju